‘Istina je da žene koje žive u modernom svijetu moraju preuzeti sve veću odgovornost za vještine s kojima kreću u porod ako žele da njihov porod bude prirodan. Odlučiti gdje ćete i s kim rađati nije isto što i koristiti svoje spoznaje i vještine tijekom poroda, bez obzira na to gdje i s kim rađate.’ Michel Odent
Progresivni francuski opstetričar i porodni specijalist M. Odent već je sredinom prošlog stoljeća utvrdio i podučavao principe neometanog poroda koji najbolje napreduje kad se događa u uvjetima rađanja prirodnim za sve sisavce (ne zaboravimo da smo to i mi).
To znači da uspješno rađamo na mjestu koje je:
– sigurno
– neposmatrano
– zamračeno
– tiho
– toplo
Zamislimo samo gdje bi se zavukla mačka za vrijeme okota svojih mladih. Prema istraživanjima, porod može usporiti te čak i stati u uvjetima:
– nepoznatog okruženja (strane vizure, mirisi i zvukovi)
– premještanja majke iz jednog prostora u drugi za vrijeme poroda
– smještanja proučavanih sisavaca u providan kavez i promatranja
Ovakvi uvjeti našem mozgu signaliziraju opasnost i on prelazi u ‘fight/flight’ – adrenalin stopira oksitocin i trudovi prestaju, dok god se sigurni uvjeti opet ne uspostave. (Ista ona maca ako ju nanjuši neki pas ili preplaši čovjek.)
Ono što trebamo za neometan porod je otići u naše iskonske, primitivne, stražnje dijelove mozga koji su aktivni po stišavanju neokorteksa u onim prvim, mirnim i zaštićenim uvjetima.
To nije teško kada plutamo u toplom bazenčiću, u poznatoj, zamračenoj prostoriji uz sigurnog partnera i podršku doule, te primalju koja neprimjetno štrika u kutu (Odent).
Ali što učiniti kada znamo kakvo nas okruženje čeka u rodilištu i da je čak 80% našeg mozga u vlasti neokorteksa, čije su funkcije razmišljanje, donošenje odluka i racionalno rasuđivanje, sve ono što u porodu treba ‘isključiti’ i prepustiti se praiskonskoj intuiciji?
U jarko osvjetljenoj, užurbanoj bolnici punoj nepoznatih ljudi, ipak možemo iskorostiti naš prednji dio mozga (po kojem se uostalom i razlikujemo od ostalih sisavaca) kako bi S NAMJEROM smirili fight&flight.
Kako?
– MEDITACIJOM i FOKUSIRANIM DISANJEM – istim onim vještinama koje vježbaju profesionalni sportaši, kirurzi ili piloti kako bi smanjili distrakcije. Cilj je naš mozak uvjeriti da je okruženje sigurno.
– Isto tako je važno O ČEMU razmišljamo. Usmjeriti svoje misli na svoju snagu ili na svoju bebu je brzi oksitocinski boost i puno je efikasnije nego razmišljanje o boli, nemoći i dugom trajanju trudova. Negativne misli i ruminacija evolucijski vrlo lako preuzimaju neokorteks i otežavaju stvar.
– Priprema je važna – većinu ovih stvari – kako preskočiti vlastiti neokorteks i nepovoljne uvjete – trebamo osvijestiti i naučiti PRIJE PORODA. Znati da nas vlastiti mozak može odvesti u negativnu priču (posebno njegova lijeva polutka koja reproducira iskustva iz prošlosti – npr. iskustvo boli i što ono znači za nas) olakšati će nam da takve misli preduhitrimo i preusmjerimo.
– Uz meditaciju, AFIRMACIJA koja nam je sjela napravit će značajnu razliku. Fokus je na tome kako se osjećamo dok ju ponavljamo, a ne na točne riječi.
– Slušalice na ušima i maska na očima mogu pomoći u REDUCIRANJU DISTRAKCIJA, a mogu se koristiti bilo gdje.
– DOULA pomaže da ostaneš kući čim duže, a u rodilištu će znatno doprinijeti smanjenju fight&flighta. Također, podsjetit će te na tvoju moć da uđeš ‘u zonu’ bez obzira na okolinu.
Zvuči kompleksno, ali ustvari samo radimo puni evolucijski krug na relaciji ‘monkey brain’ > nepovoljni uvjeti > neokorteks > natrag u stari mozak.
To je vještina koju si želimo i u svakodnevnom životu.
Fraza ‘spustiti se iz glave u tijelo’ znači upravo to i možda jedino tako i možemo rađati svjesno i ljudski.
doulavanda.com 