Ja sam Vanda iz Rijeke, i kad prevrtim stvari unatrag, doula sam na neki način bila i prije nego što sam čula da takav poziv postoji. U početku je to bila neformalna podrška i informiranje prijateljica i poznanica, a od 2009. godine ta je strast prerasla u dosljednu edukaciju i rad sa mnogim predivnim ženama.
Prva je bila Erasmus+ priprema za prenatalne edukatore (u organizaciji udruga RODA i Indo Anai), gdje sam upoznala brojne inspirativne kolegice i tim tragom nastavila temeljnu obuku za porodnu doulu Balkan Association of Birth Workers (BABW). Svoj put doule nastavljam u Hrvatskoj udruzi doula (HUD). Zbog ogromnog deficita potpore u postpartumu i dojenju u Rijeci i okolici, uz svoje desetogodišnje dojilačko iskustvo, završavam i kolegij dojenja kod australskog Newborn Mothers kolektiva. Kao važne bih izdvojila još i seminare Biomechanics for Birth, Spinning babies i edukaciju za stručnjake u radu s očevima.
Sve je krenulo s mojim porodima i mojom djecom, njih četvoro, koji su moji stalni, najdraži i najinspirativniji katalizatori promjene i rasta. 4 poroda, svaki od njih različit i poseban, rodilišni i kućni, ali svi odreda ispunjavajući i svi su me obogatili na neki način. S vremenom sam shvatila da nemaju sve žene privilegiju roditi tako da ostane sladak okus u ustima. Shvatila sam koliko tijekom svojih poroda i postpartuma prolazimo nepotrebne i štetnih intervencija i pristupa. Želim da u svom porodu (i postpartumu) budeš mirna, nježna i snažna.
Upravo takvu podršku – mirnu, nježnu i snažnu – ti želim pružiti.
Porod je kao neki portal koji nas teleportira u majčinsvo. To može biti osnažujuće, uzbudljivo, oslobađajuće, ali i bolno, traumatizirajuće i omalovažavajuće. Svakako utječe na naš put poslije. Pa kao i za svaki put na koji idemo, želim ti reći da se za njega treba pripremiti – fizički, informacijski, mentalno i emocionalno. Na tvoj način i s onime što tebi treba – ja sam tu da te podržim u tome, kao i u onom što slijedi – a to je tvoj novi život, nova ti, sa novom neviđenom snagom, novim moćima, odgovornostima i izazovima.
Jasno je već da volim putovanja, posebno vlakom i brodovima (sasvim se lijepo putuje i s bebama, pitaj me za više). Ispunjava me priroda, kreativnost i druženje, u raznim oblicima. Krajobrazna sam arhitektica, volim projektirati i radim to i dalje, ali u jednom trenutku je potreba da pomognem i podržim ženu licem u lice postala toliko jaka da je nisam mogla ignorirati. To se dešava s našim mozgom nakon što rodimo – postajemo više okrenute djelatnostima koje će unaprijediti ovaj svijet i napraviti ga boljim mjestom za našu mladunčad. Tu priču, koju ćeš proći i sama, ubrzo ću ti ispričati!
Da bi promijenili svijet, prvo moramo promijeniti način na koji se bebe rađaju.