O dojenju sve već znamo – bar u teoriji – i već smo svašta pročitale.
No, ovo pišem iz perspektive mame koja doji punih 10 godina i bliži se kraju te avanture, ali i s pogledom postpartum doule i stručne podrške dojenju u prvim, najranjivijim trenucima. Neću nabrajati fiziološke prednosti dojenja za mamu i bebu, to je jasno.
Slijedi rekapitulacija dojilačkog putovanja od početka do kraja – držite se, grbav je to i nepredvidiv put, a samo jedno je izvjesno – ako čvrsto odlučite, stići ćete do svog cilja.
1. MINDFULNESS
Dojenje na početku traje stalno. Stalno, ponekad i neprekidno, dan i noć. Zaboravite na svoje navike i rutine prije dolaska bebe. Ovo je veliki preokret i nema natrag. No, naš mozak i tijelo su spremni – oksitocin nas potiče da učimo o svojoj bebi i sebi kao majci kroz dodir, beskrajne poglede, cjelodnevna maženja i strpljiva njuškanja s obje strane. Ako se prepustimo trenutku, to je blaženstvo. Ako idemo protiv, držeći se fiksnih rasporeda, svojih i tuđih krutih očekivanja, predrasuda i pokušavamo biti one koje smo bile prije, u problemu smo. Rješenje se zove podrška – i dolazi u obliku obitelji, prijatelja, susjeda, doule – koji pružaju neosuđujuću potporu i obavljaju sve drugo dok se mi odmaramo, hranimo i meditiramo dojeći.
2. OUT WITH THE OLD, IN WITH THE NEW
Prošla točka nas teleportira na novu razinu – promjene u mozgu u postpartumu i za vrijeme dojenja potiču nas da promijenimo i prilagodimo pogled na sebe i na svijet, te da obavimo temeljito čišćenje svojih navika i vrijednosti – na bolje. Postajemo pažljivije prema sebi i drugima i ponekad tek tada prihvaćamo svoje tijelo kao vrijedan i samo djelomično obnovljiv resurs. Usred svog bljuckanja, nespavanja i natezanja cice (i pritom onih pogleda i osmijeha odozdo
) ustvari imamo jedinstvenu priliku postati empatičnije i produktivnije, a naše riječi i djela usmjeriti na stvaranje boljeg svijeta za svoju mladunčad i sve ostale.
3. SERIJAL LEKCIJA O POSTAVLJANJU GRANICA
Dojenje nam tu nudi široku paletu mogućnosti – od trenutka kad kažete ‘NE’ sestri u rodilištu koja gura bočicu vasem dojenčetu, preko aktivne normalizacije dojenja u javnosti, do situacije u kojoj svojem zlatu toddlerskog uzrasta uskratite noćne podoje zbog vlastitog mentalnog i fizičkog zdravlja.
‘Ne’ je vazno u roditeljstvu i zivotu, a dojenje je odličan trening za to.
4. POVEZIVANJE S DRUGIMA
Prije svega sa svojom bebom – dojenje je veza koja počinje odmah po rođenju, put je sigurnosti i povjerenja za dijete, a kad se jednom uspostavi, izvor užitka i opuštanja za oboje. U oksitocinski oblak koji vas okružuje uključite i tatu/partnera, obitelj i druge bliske ljude, svi imaju ulogu u tom malom ekosustavu – da te podrže, pomognu, povežu se. Biološki nije predviđeno da majčinstvo odrađujemo same.
Oksitocin je i dobar filter za odnose – u slučaju ‘opasnosti’ tj. majčinog osjećaja nelagode i nesigurnosti zbog nečijeg pristupa, vrlo brzo te prebacuje u ‘medvjedica mode’.
5. UŽIVANJE U ŽENSTVENOSTI
Tvoje tijelo se promijenilo, prihvati ga i uživaj u njemu. Tvoje dojke nikada neće biti punije i čvršće nego za vrijeme dojenja, nema tog silikona i filera. Ponekad može potrajati i nakon završetka dojenja, ali rijetke su te sretnice. Gledaj na svoje renesansne atribute s ljubavlju sad i ovdje 
6. POVRATAK SEBI
Problemi s dojenjem nisu samo problemi s dojenjem. Shvatite ih kao signal tijela da nešto ne štima i nije u skladu s prirodnim poretkom stvari – npr. mastitis se često liječi ‘samo’ odmorom, hidriranjem i dojenjem na zahtjev. Mliječac (soor) je možda signal da (opet) umor liječimo prevelikim unosom šećera, koji je plodno tlo za gljivice. Plitak hvat i neprihvaćanje dojke – nedovoljno kontakta kožom na kožu, što znači da ne ležimo s bebom nego obavljamo kućanske poslove ili neku drugu ne-nužnu stvar.
Sve smo ih prošle, naučile puno o sebi i prioritetima, stekle veliko samopouzdanje i krenule dalje. 
7. PRAKTIČNOST
Jednom kad ga savladaš (a hoćeš, jer je vještina koja se vježba, uči i nauči), dojenje je najjednostavnija stvar na svijetu. Zamisli da moraš razmišljati i aktivno raditi na tome da bebu nahraniš, utješiš, uspavaš… kad postoji instant rješenje za sve (bar do 8 mjeseci bebinog života, a često i duže) i zove se cica.
8. SUPERMOĆ
Jednom kad ti do neispavanog mozga dođe svijest o tome da možeš proizvesti svu potrebnu hranu (koja je ujedno i lijek i cjepivo i sredstvo za smirenje) za novog malog čovjeka, preplavit će te osjećaj ispunjenosti, svrhovitosti i svemoćnosti. Dojenje je doista super-power! 
(Može se upotrijebiti i kao oružje, ali sačuvaj ga za zajedljivce koji misle da je hranjenje bebe u javnosti sramotno, degutantno ili provocirajuće).
9. SVIJET POD NOGAMA
Level-up supermoć, i vrijedi uložiti truda, vremena i frustracije u ovu vještinu. Kad naučiš dojiti u nosiljci, možeš sve i svijet ti je pod nogama! Beba je namirena i praktički ju ne moraš ni vaditi iz nosiljke, dok se igraš sa starijom djecom, šećeš psa, šopingiraš ili putuješ. 
10. VEZA KOJA TRAJE
Produženo dojenje nije ništa drugo nego biološko dojenje koje se ne prekida radi završetka rodiljnog dopusta ili osuđujućeg pogleda susjede s četvrtog kata. Da li ste znale da ne treba dijete odvikavati od dojenja jer kreće u jaslice? Sa prvim djetetom ni ja nisam znala, a koliko je tu nepotrebnog stresa i poluinformacija koje kruže mamećim grupama. Beba/toddler neće od tete u vrtiću ili bake očekivati dojenje, i one će ga vrlo brzo, brže od očekivanog, moći uspavati i nahraniti na druge načine. A dojenje vam ostaje kao utjeha i opuštanje za oboje kad dođete s posla.
Dojenje do barem 2. godine djetetova života je i preporuka SZO, a možda i najljepši dio dojenja uopće – tempirate ga kad želite (točka 3. o postavljanju granica), sve izazove ste prošli, oboje uživate do maksimuma, a ‘dojenče’ vam može dati i verbalnu povratnu informaciju o tome koliko mu je dojenje važno i ugodno.
Spontani prekid dojenja je najnježniji mogući prekid za mamu i za bebu, i fizički i psihički i emocionalno.
O tome više uskoro 
doulavanda.com 