Doule su oduvijek među nama
Koncept pratnje koja osigurava podršku ženi koja rađa javlja se još u prethistorijskim vremenima. Za to imamo dokaze u obliku arheoloških nalaza kipova i rezbarija u kamenu, kao i antropološke studije.
Žene su dugo rađale isključivo kući, uz iskusne primalje i žene iz obitelji (starije sestre, majke, tete ili susjede) koje su ih podupirale i vodile.
Unutar tradicionalnih kultura kao što su afričke i južnoameričke, doule imaju, uz porodnu, ulogu iscjeliteljica i duhovnih vođa, održavajući tako široke društvene mreže i povezanost. U prošlosti su se nazivale ‘mudre žene’ i ‘čuvarice poroda’.
U nekim dijelovima Indije, majka tradicionalno ima 2 doule – svoju majku (‘idealnu doulu’) i svojevrsnu primalju (dai) koja pomaže i daje podršku kroz porod i tjednima nakon njega za vrijeme propisane osame.
Neka tumačenja Biblije kažu da Marija doslovno koristi grčku riječi doula, da bi opisala sebe kada je pristala postati Majkom Božjom. “Evo, ja sam doula (sluškinja) Gospodnja”, kaže ona. Zatim također odlazi pomoći svojoj trudnoj rođakinji Elizabeti pri porodu. Gospodinova doula postaje Elizabetina doula.
“Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a zatim se vratila svojoj kući.” Luka 1:56
Marija ne ide samo pomoći svojoj trudnoj sestrični na porodu, već je vjerojatno bila tu da pomogne i nakon njezina rođenja, što je uobičajeno za većinu kultura i vremena sve do moderne migracije rađanja u bolničko okruženje. Zanimljivo je primijetiti da drevna ikonografija Rođenja Isusova često prikazuje babicu i/ili sluškinje (tj. doule) prisutne i na tom porodu. Vrlo je vjerojatno da je i sama Marija prihvatila službu drugih žena u vrijeme Kristova rođenja i nakon njega.
Žene su bile te koje su pružale fizičku, emocionalnu, medicinsku i duhovnu potporu svojoj ‘sestri’ koja je prolazila obred rođenja i ulaska u majčinstvo što je prekrasan primjer ženske snage i solidarnosti sa drugim ženama dok donose život na svijet.
Boomerang medikalizacije poroda
Industrijalizacijom, stvaranjem nuklearnih obitelji i razvojem ginekologije i porodništva žene se otuđuju od procesa poroda, a članice obitelji više nemaju dovoljno kontakta, iskustva, znanja i samopouzdanja da vode rodilju. Ta promjena dovodi i do promjene perspektive te se na porod više ne gleda kao na prirodan proces, već kao na rizičan i patološki događaj. Raste broj medicinskih intervencija i posljedično strah od poroda, do te mjere da počinje opadati natalitet. Kao odgovor na strah koji je uzrok još veće tenzije i bol u porodu javlja se zalaganje za prirodni porod (1930-ih i 1940-ih godina) koji počiva na ideji stapanja fizioloških, psiholoških, društvenih i duhovnih aspekata kao temelja najbolje porodne njege.
Feminizam i antikonzumerizam uzvraćaju udarac
Rastom i razvojem pokreta prirodnog poroda 1960-ih i 1970-ih godina, žene sve više prepoznaju važnost emocionalne potpore tijekom poroda i holističkog pristupa rađanju. U želji za preuzimanjem kontrole nad vlastitim tijelom i izbjegavanjem carskog reza, na porode pozivaju bliske prijateljice, porođajne edukatorice ili medicinske sestre.
1970-ih i 1980-ih ulogu ispunjavanja potrebe rodilja za psihofizičkom podrškom sve više preuzimaju profesionalne doule s ciljem osnažujućeg poroda za svaku ženu.
1992. neprofitna organizacija Doula Sjeverne Amerike (poslije DONA) postaje prva organizacija za trening i certifikaciju doula.
Etimologija naziva ‘doula’
!969. Godine, Dana Raphael, američka medicinska antropologinja, istražujući dojenje kod dvjestotinjak različitih svjetskih kultura (potaknuta vlastitim poteškoćama s dojenjem) kao jedini biološki fenomen kojem je za ostvarenje potrebna kulturno-društvena podrška, nailazi na grčki naziv ‘doula’ sa značenjem ‘žena koja je podrška dojenju’. U staroj Grčkoj to je bila žena koja dolazi u kuću nakon rođenja djeteta, brine o starijoj djeci, kuha obroke, nosi i umiruje novorođenče te pomaže novoj majci kroz cijelo razdoblje babinja.
Izvorno značenje riječi ‘doula’ je ‘žena koja služi, ropkinja’ što je povremeno imalo negativne konotacije, ali naziv se već bio uvriježio. Dr. Raphael je skovala i naziv ‘matrescencija’ za važan i zanemaren proces postajanja majkom. Tako i doulu naziva ‘majkom novoj majci’.
Dr. Klaus i dr. Kannel (osnivači DONA-e) usvajaju i proširuju taj termin u svojim prvim istraživanjima utjecaja prisustva doula na ishod poroda. Fenomen doule kao osobe laika koji podržava majku na porodu zabilježili su prvi puta u Gvatemali 1970-ih godina.
Prednosti koje su utvrdili kod rađanja s doulom su kraće vrijeme rađanja,manju potrebu za medikamentima, intervencijama i carskim rezom te manje perinatalnih komplikacija.
Doule za budućnost
Uloga doula nastavlja se prepoznavati i dobivati na značaju unutar porođajne zajednice te ima svjetlu budućnost kao podupiruća praksa. Sve se više obitelji okreće doulama za emocionalnu i fizičku podršku tijekom velikih razdoblja trudnoće, poroda i postpartuma, kod transformacije žene u majku i tranzicije u roditeljstvo.
Doule danas pružaju emocionalno ohrabrenje, znanstveno dokazane informacije, podupiruće tehnike kao što je masaža i praktički sve ono što ženi i obitelji u tom trenutku treba, a ne spada u medicinske usluge. Tako podižu kvalitetu života i psihofizičko stanje rodilje, bebe i obitelji te stvaraju čvrst temelj za razvoj zdravog društva.
doulavanda.com 